Baudelaireova sjenica

Ova knjiga je napisana na talijanskom jeziku, ali njezin autor Roberto Calasso dao joj je francuski naslov: La folie Baudelaire. Rije folie danas znai ludost, ludilo; budalaština, ludorija, šala; pretjerivanje; ali znaila je prije takoer ladanjski dvorac; vrtna sjenica, paviljon. U posljednjem poglavlju knjige spominje se kako je zlobni i prosvijeeni kritiar Sainte-Beuve napisao da je Baudelaire sagradio "neobinu sjenicu, dovoljno ukrašenu, dovoljno nagizdanu, ali dovoljno privlanu i tajanstvenu"; smjestio ju je na "krajnju toku romantine Kamatke" i nazvao Folie Baudelaire, jer su se tako u 18. stoljeu nazivale posebne graevine posveene dokolici i užitku. Na tom zabitnom i privlanom mjestu, u zemlji koja se smatra pretežno nenastanjivom, ipak ne e nedostajati posjetitelja od Rimbauda do Prousta. Štoviše, ono e postati neizbježnim raskrižjem onoga što se otada javlja pod imenom književnosti. To je pria nainjena od priâ koje naginju k tomu da se isprepleu sve dok itatelj ne otkrije da je tijekom nekoliko desetljea Baudelaireova sjenica ponajviše bila grad Pariz.

Roberto Calasso, roen 1941. u Firenci, talijanski je pisac i nakladnik. Od samog osnutka 1962. radi za Adelphi Edizioni, a 1999. godine postao je i predsjednik te milanske izdavake kue. Nakon uspješne karijere u izdavaštvu, svrstao se meu vodee talijanske intelektualce.

Baudelaireova sjenica (2008) pripada ciklusu djela koje je teško žanrovski svrstati, a ukljuuje naslove La rovina di Kasch ("o Talleyrandu... i svemu ostalome", 1983.), Svadba Kadma i Harmonije (o grkoj mitologiji 1988., hrvatski prijevod 2015.), Ka (o hinduskoj mitologiji, 1996.), K. (o Franzu Kafki, 2002.), Tiepolova ružiasta (o slikaru Giambattisti Tiepolu, 2006. hrvatski prijevod 2011.), L'ardore (o vedskoj filozofiji, 2010.) te zasad posljednji naslov, Il Cacciatore Celeste (2016).

Usto, Calasso je autor romana L'impuro folle (1974) te pet knjiga eseja: I quarantanove gradini (1991), La letteratura e gli dei (2001), Cento lettere a uno sconosciuto (2003), La follia che viene dalle Ninfe (2005) i L'impronta dell'editore (2013).

Preveo s talijanskoga: Mate Maras

51 ilustracija u boji

Dettagli