"Cjelina njegove osobe bila je skladna i inilo se da ne traži nikakav komentar. Njegov plavi pogled bio je više oduhovljen nego sanjalaki; njegov blagi, fini osmijeh nikad nije postajao gorak. Tankoa i prozirnost njegovog tena zavodila je oko, plava kosa bila je bujna, nos lagano svinut, crte otmjene, a ponašanje toliko aristokratsko da su se ljudi i nehotice prema njemu odnosili kao prema princu..." Tako piše Franz Liszt o svom prijatelju i kolegi Frédéricu Chopinu dvije godine nakon njegove smrti. Govorei o njegovoj glazbi, uz mnoge reminiscencije na poeziju, klasinu mitologiju i obiaje Chopinove domovine Poljske, autor mnogo govori i o sebi, svom doživljaju umjetnosti i života.
Prvo izdanje ove nekonvencionalne romantiarske biografije prvi put u hrvatskom prijevodu (prevela Sanja Lovreni), uz uvodni esej Veljka Glodia, pijanista i profesora na zagrebakoj Muzikoj akademiji.