Divljim Kurdistanom

Bazari su bili kao izumrli. Jedva smo pronašli kavanu u kojoj dobismo rijetku kavu. Ondje smo doznali koji je uzrok toga mrtvila u Amadiji. Unato visokim planinama u okolini, taj je grad naime bio veoma nezdrav pa se u njemu poetkom toplog godišnjeg doba pojavljuje opasna groznica. U to vrijeme stanovnici napuštaju grad i odlaze u susjedne šume da bi ondje živjeli u ljetnim stanovima koje nazivaju jailacima.
Pošto smo uspjeli progutati napitak i ponovo napunili lule krenusmo da kupimo odjeu. Kavanar nam je opisao mjesto gdje bismo mogli dobiti ono što smo tražili. Trgovina je sklopljena u šutljivoj Englezovoj prisutnosti i na njegovo oito zadovoljstvo. Po razmjerno jeftinoj cijeni dobio je potpunu odjeu s crvenim i crnim kockama. Zatim nabavismo sve ostalo što smo trebali te poslasmo sluge s time kui. Kurd je kao poklon dobio vreicu za duhan, izvezenu staklenim biserjem, koju je odmah ponosno i zadovoljno privrstio o svoj pojas kako bi svatko mogao zapaziti taj dokaz njegova muškog dostojanstva.
Sad sam s Englezom prošao gradom da ga bar donekle upoznam pa sam se uvjerio da bi tu nekad tako važnu pograninu tvravu lako moglo zauzeti nekoliko stotina poduzetnih Kurda. Ono nešto vojnika koje smo sreli izgledalo je gladno i grozniavo, a same utvrde nalazile su se u takvom stanju da uope nisu imale pravo da nose to ime."

Dettagli