Doboši noi

Samo su od drveta bijelog javora izraslog na osojnim stranama bosanskih planina majstori iz Cremone mogli izraditi instrumente iji je zvuk usporediv s imaginarnim božanskim pjevom. O tom drvetu, o sarajevskim noima i pet godina života u Sarajevu od lipnja 1914. do kasne jeseni 1919. piše šumar i usputnik Mlade Bosne Josip Gubernik u svojemu monumentalnom djelu Dnevnici sarajevskih noi. Nakon što je napustio Sarajevo, o Guberniku se ne zna gotovo ništa osim da je otišao u Argentinu ve 1920. te da su njegovi Dnevnici bili jedna od prvih knjiga izdanih nakon Drugoga svjetskoga rata, a da je njezino drugo izdanje nestalo u ratnome vihoru devedesetih.

U romanu Doboši noi, naslovljenom kao i nikada pronaeni rukopis Ujevieva romana, Miljenko Jergovi stvara osobnost koja odjednom kao i famozni Dnevnici postaje stvarnom jer je zabilježena u knjizi. Doboši noi roman su i studija o jednom vremenu i jednom ovjeku, ali nadasve o jednoj izgubljenoj epohi. U Dobošima noi, ne bez razloga, Sarajevo se u velianstvenoj metafori ogleda kao bubanj na ijoj napetoj koži dobuje itavo dvadeseto stoljee, a Josip Gubernik, taj maleni, suhonjavi austrougarski šumar i inovnik, postaje jedini mogui pisac jer on okom drugoga vidi i bilježi sve oko sebe, a njegovi zapisi postaju dokument koji natkriljuje ne samo njega ve i generacije.

Dettagli