Prva zbirka pria Luke Bekavca, Galerija likovnih umjetnosti u Osijeku, okuplja višestruko isprepletene epizode kulturne povijesti jednoga grada. U svakoj od njih, autobiografski maskiran pripovjeda istražuje neki napola zaboravljen "sluaj", upuštajui se u hod linijom koja povezuje dokumente, falsifikate i fikciju. Na tom se vijugavom putu izmeu 1958. i 2045. otvaraju najrazliitija, ponekad doista opskurna podruja (elektroakustika glazba, suvremeno kazalište, konceptualna umjetnost, pseudoznanost, distopijska ekologija, digitalna kultura), oslikana spektrom tonova koji varira od lirskog i eleginog do reporterskog ili crnohumornog.
Koliko god se ovaj ciklus pria doimao samostalnom cjelinom (makar ve sugerirao mogunost nastavljanja u nekoj drugoj sezoni), studije i ruševine iz njegova podnaslova mogu se istraživati kao nacrti još neobjavljenih knjiga, ali i kao periferija hvaljenih i nagraivanih romana Drenje, Viljevo i Policijski sat: slutnje, uspomene. Svi oni dijele neke likove, teme i ambijente, no prije svega širi okvir jednog drugaijeg, pažljivo fabriciranog, sada ve prepoznatljivog "Osijeka".
Za neke e itatelje stoga Galerija likovnih umjetnosti u Osijeku biti povratak poznatim ugoajima i dvojbama, transkomunikacijama i katastrofama, a za neke idealna polazna toka u lekcijama iz druge strane: "uvod u Novi Bezdan".