"Prvi sam put otputovao u Rusiju dvije tisue i šeste jer sam želio vidjeti državu u ijoj je sjeni proteklo moje djetinjstvo i mladost", piše Andrzej Stasiuk na poetku Istoka. No ovo nije reportaža, nego roman o ostvarenju davnog sna: doi do kraja svijeta! Istok nas tako vodi preko radnikih etvrti Varšave i siromašnih sela na Bugu, preko stepa i gradova središnje Azije sve do granice Kine i njezinih fatamorgana. Ovaj roman ceste na istoni nain ujedno je i oda krajevima nevinim u svojoj bezvremenosti, u kojima povijesna odgovornost postaje tek primisao, a pravo se osloboenje pronalazi kad se preživi vrelo i kratko sibirsko ljeto, negdje na putu kojim je Džingis-kan krenuo prema zapadu.