Gri spava dubokim snom. Mjesec je razastro srebrn plašt nad crkvene tornjeve, gradske kule, plemike dvorove i kuice grikih purgara. Ulice su zamrle, a željezni kapci na prozorima kao da su zakovani. Nigdje znaka budnog ovjeka. I lavež pasa ve je zamuknuo. Usred tišine zašušti nešto na zidu pod Mesnikom kulom bršljan se polako razmaknuo, u zidu se otvore mala željezna vrata i pojavi se udna visoka sjena, zamotana od glave do pete u dugi tamni plašt. Pojava se obazre na sve strane, najednom išezne, ali se uskoro opet vrati vodei za ruku drugu pojavu u tamnom plaštu, a iza nje stupa trea, etvrta, peta... deseta. Oi su im svima svezane rupcima, pa koraaju nesigurno, držei jedna drugu za ruke..."