U toku XVIII stoljea Wittengratzove, plemiku obitelj iz Austrije, stali su proganjati Habsburgovci, odriui im vlast što im je pripadala od davnih vremena. Alois, tadašnji vladajui princ, odupirao se kako je dugo mogao. No pravo jaega je nadvladalo, pa je napustio Austriju i naselio se u Rusiji na ogromnom posjedu svoje žene, jedine nasljednice stare, plemike obitelji iz Litve. Car, ijom se roakinjom oženio njegov najstariji sin dao je obitelji sva ona prava koja je imala u Austriji. Alois i njegovi nasljednici postali su zapovjednici konjikog puka, a dobili su i druge asti. Zajedno s bogatstvom kojim su raspolagali, oni su postali zaista moni.
Od tog vremena Wittengratzovi postali su odani podanici Rusije. Povezani ženidbama sa carskom obitelji, oni su u mnogim ratovima zapovijedali ruskim trupama. Bili su hrabri, voljeli su pustolovine i nisu štedjeli svoju krv. Onaj koji je danas bio jedini nasljednik te stare plemike obitelji, bio je dostojan svojih predaka. Prije nekoliko godina, za vrijeme jedne ekspedicije u Turkestan, on je iako mlad, pokazao izvanredne vojnike sposobnosti i hladnokrvnost što je odlika svih pravih zapovjednika. Car ga je tom prilikom odlikovao ordenom Svetoga Jurja i povjerio mu zapovjedništvo nad konjikom gardom..."