Leksikon uzaludnih znanja

Zapazili ste svakako i vi da oko nas žive šampioni uzaludnih znanja. U svakome malo veem mjestu nai ete ovjeka koji je ekspert za nešto što je vrlo daleko od njegove struke, ali je zato on u to nevjerojatno dobro upuen. Neki e veterinar znati sve o vrstama japanskih lepeza i nainima njihove izrade, inovnik e vam satima pripovijedati o sastavu kamenja u okolici vulkana Mauna Loa, dok e vam seljak održati predavanje o vjerskim obiajima Saracena u doba križarskih ratova. Pri tome e biti jasno da ti ljudi ne govore nešto što su negdje na brzinu pozobali, nego da su se time bavili dugo i uporno, ne žalei ni truda ni troška, nabavljajui knjige, pišui pisma, tražei veze. A kad ih upitate zašto je to tako, i kako su došli na to da se baš time ponu baviti, oni vam naješe nee znati odgovoriti. I, ako se pravo pogleda, to i jest vragometno pitanje.
Lako bi bilo rei kako je svako znanje dobro i kako je posrijedi zdrava znatiželja; a da nje nije bilo, ljudi bi još i danas živjeli u peinama. Jer, ima tu jedna kvaka: ako ti našijenci toliko žeaju za znanjem, ako ih znatiželja goni, zašto onda ne završavaju fakultete, zašto ne prouavaju, uzmimo, povijest svoga kraja, ili njegovu floru i faunu, ili folklor? Zašto njihova znanja moraju biti baš takva nekakva egzotina, nevjerojatna, malo kome dostupna? I zašto takvih ljudi ima tako mnogo baš ovdje, meu nama?
Ne vjerujem da se sve može objasniti obinim nepovjerenjem u službeni i opeprihvaeni sistem znanja, premda zacijelo ima i toga, kao što ima i neke pobune protiv društva uope. Jer, u nas postoji tradicija da nas škola, a i država, tupe nekakvim svojim obaveznim spoznajama, nekim svojim istinama i svetinjama, pa što je onda prirodnije nego da se ovjek baci na nešto što je sâm izabrao, i da se tome sasvim posveti? I, naši se šampioni doista i posveuju, strastveno i bez ostatka. Ali, silina te strasti pokazuje da tu svakako ima nešto dublje i važnije.
A to nešto o emu govorim moglo bi se nazvati poštovanjem svijeta i života. Rije je tu o slutnji (ako ve ne i o osvjedoenju) kako je u sitnicama, u pojedinostima i naoko nevažnim podrujima znanja sadržano ono najvee i najvažnije, ono što je najpotrebnije znati. I što je sama stvar neobinija i dalja od nas i našega života, to je vea vjerojatnost da se baš u njoj krije neka bitna spoznaja."

Dettagli