Sjedei tako u ekaonici aerodromske zgrade ili u kupeu vlaka, vozei se autocestom ili sporednim cestama koje završavaju na planinskim vrhuncima, pomno slušajui i još pomnije promatrajui, Miljenko Jergovi pamti i na papir prenosi, u najrazliitijim formama, svoje misli i zapažanja. Svejedno je li rije o pjesmi, kratkoj prii, dnevnikom zapisu ili tek crtici, nevažno je li melankolian ili opor, je li naizgled grub poput tvida ili nježan poput najfinije svile, Jergovi uvijek rukom majstora tka tekst u najnevjerojatnijim uzorcima. Levijeva tkaonica svile udnovato je udesna knjiga u kojoj se otvaraju i stvarni i magini prostori, na ijim se stranicama susreu ljudi, mjesta i sudbine, knjiga koja nevjerojatnom lakoom pokazuje otkuda sve dolaze prie i pjesme, knjiga koja itatelju govori da stalno drži oi otvorenima, a uši nauljenima kako bi osjetio sve otajstvo svijeta u kojem se nalazi.