Malo je pisaca koji su s djelima klasine književnosti uspjeli ostvariti tako hrabar i inventivan, poticajan i oslobaajui dijalog kakav je s plejadom velikih pisaca u Meavi zaeo jedan od najznaajnijih suvremenih ruskih autora Vladimir Sorokin. Opasna zimska pustolovina kotarskog lijenika Platona Iljia Garina, koji hita da u izoliranom selu cjepivom suzbije opasnu groznicu, na mnogo naina priziva djela Tolstoja, ehova, Turgenjeva i Gogolja, no na svijet u koji nas uvodi Sorokin nitko nas i ništa nije moglo pripremiti. O kakvoj je groznici, kakvu cjepivu i kakvu putu rije? Koja sve uda i kakva bia ekaju u toj snježnoj noi, za koju je teško odrediti kad se i gdje tono dogaa? I što nas eka na njezinu kraju?
Jedno je sigurno: neizvjesnost koja u Meavi prati Platona Iljia Garina sve do samoga kraja ove pripovijesti nee napustiti ni itatelja, a Sorokinova lucidna distopija razotkrit e se kao napeto djelo vrtoglava tempa i provokativna satira na temu današnje Rusije.