Željka Horvat e uspješno se služi razliitim pjesnikim registrima kako bi pronašla pravi glas kojim bi oblikovala traume odrastanja, bolesti, ljubavi, zlostavljanja... koje pokušava analizirati i razumjeti u knjizi Moramo postati konkretni. Ili kako bi se suprotstavila primitivizmu i nasilju, prokazala glupost, prekoraila konvencije... Pripovjedaica, ako se tako može nazvati pjesniki glas u prvom licu, oblikuje svijet na ijem suprotnom polu stoji drugi kojeg se boji i kojem se pokušava približiti. To prilaženje drugom esto je praeno strahom i sumnjom, a seks, kao jedna od strategija tog približavanja, uz ljubav naravno, naješe je trenutak oduška, slobode, brisanja granica.
I u dužim narativnim dionicama, i u onima u kojima su veze izmeu oznaitelja i oznaenog mnogo labavije, Željka Horvat e pokazuje zavidnu spisateljsku vještinu, ali i hrabrost, jer doista je, usprkos posvemašnjoj seksualiziranosti društva, i danas rijetkost da jedna pjesnikinja tako konkretno, a daleko od svake banalnosti, progovori o ženama i muškarcima u intimnom i društvenom klinu.