Najdugovjeniji hrvatski kazališni ravnatelj, a vjerojatno i svjetski, u ovoj je knjizi podastro pet desetljea iskustva kulturnog menadžmenta koje nije ogranieno samo na teatar. Od rock sastava Crno-bijeli, u kojem je svoja iskustva stjecao tvorac velikih kazališnih hitova Rajko Dujmi, preko legendarnog KPGT-a, ije su predstave "Karamazovi" i "Osloboenje Skoplja" osamdesetih stekle kultni status, do Jazavca koji je postao Kerempuh, Ljuština je bez predaha radio iza zavjese katkad izlazei i na scenu uspijevajui uvijek nai magnetske formule za privlaenje široke publike.
Uz bezbroj anegdota iz života i rada najvažnijih aktera kazališnog života na ovim prostorima, Duško Ljuština ispravio je jednu nepravdu i popunio jednu prazninu koja se sve oitije pomalja pred našim oima zaborav najvažnijih linosti naše kulture. Na ovim su stranicama dojmljivi portreti Fadila Hadžia, Stipe Šuvara i brojnih drugih aktera "juerašnjeg svijeta" koje je kultura zaborava gurnula na marginu Koja je u svemu tome bila uloga Duška Ljuštine? "Nisam smetao", kaže sam autor, "a kada bih vidio gomilu koja se valja po putu, sklonio bih se"
"Nikad u životu ni od ega ne odustajem. Dnevno radim najmanje 12 sati i tako ve trideset godina, bez pauze. Ako punih 30 godina radiš, bez dana bolovanja, i to svakoga dana po 12 sati, možeš napraviti uda. Ljudi to ne žele shvatiti. Kada bi toliko radio magarac, uspio bi. Tada možeš biti koristan. I drugima možeš pomoi napraviti uda. Mnogi ljudi to prepoznaju sporo i kasno."
"Stvarati kazališnu živost, spajati ljude, otvarati bolne teme svoga vremena, zabavljati publiku, koristiti se medijima, sve je to inio Kerempuh, i tako osnažen i ojaan, radi i stvara i danas. Moram rei da najveom nagradom u svom životu smatram injenicu što su svi zaposlenici Kerempuha potpisali pismo podrške kojim sam dobio još jedan mandat, 2013., usprkos onima koji su tvrdili kako se mandat ravnatelja gradskoga kazališta mora ograniiti na dva puta po etiri godine."