Stablo pjesama

Antologijska zbirka Stablo pjesama izbor je iz poezije Abdellatifa Laâbija, jednog od najznaajnijih suvremenih marokansko-francuskih pjesnika, dobitnika prestižnih nagrada Goncourt za poeziju (2009.) te Velike nagrade frankofonije Francuske akademije (2011.). Izbor obuhvaa stihove iz devet pjesnikih zbirki objavljenih u razdoblju od 1992. (Sunce umire) do 2012. godine (Zona turbulencije) te je prvo autorovo djelo prevedeno na hrvatski jezik. Iako nakon višegodišnjeg boravka u marokanskom zatvoru i odlaska u egzil Abdellatif Laâbi ispisuje stihove na francuskome jeziku, u njima je svejedno prisutan arapski duh i duša, kako kroz melodiju, tako i kroz teme kojih se dotie. I dok s nostalgijom, ali i kritiki piše o svojemu (postkolonijalnom) Maroku, o emocionalnim ranama i svemu što je ondje bio prisiljen ostaviti, ukljuujui i materinski jezik, ovaj izrazito humanistiki orijentirani pjesnik prije svega progovara o ovjeku, o potrebi poštivanja ljudskog dostojanstva i ljudskih sloboda, kao i o nužnom pružanju otpora svakoj vrsti tiranije i barbarstva. Neumoran je zagovornik kulture dijaloga i dijaloga meu kulturama, a za sebe kaže: Ne smatram se ni Arapinom ni Francuzom. Ja sam graanin svijeta; most." Laâbijeva poezija, kojoj su inherentni izgnanstvo (geografsko, politiko, jezino), nomadizam i margina, itekako je svjesna apokaliptine svakodnevice u kojoj ovjek srlja u propast povlaei za sobom cijeli planet. Ipak, tom su propadanju dragocjena protuteža život, nada i ljubav, a konano i sama poezija kao nain usklaivanja instrumenata duše".

S francuskog prevela: Lea Kovacs.

Abdellatif Laâbi (roen 1942.) pjesnik je, romanopisac, dramaturg i prevoditelj roen u Fezu u Maroku. Poeo je pisati sredinom 1960-ih, kada je pokrenuo i poznati marokanski kulturno-politiki asopis Souffles (Dahovi), u kojemu je bio i glavni urednik. Zbog tekstova objavljenih u njemu osuen je na osmogodišnju zatvorsku kaznu, koju je služio izmeu 1972. i 1980. godine. Nakon odsluženja zatvorske kazne emigrirao je 1985. u Francusku i otada živi u Parizu.

Svoj prvi roman L'Œil et la Nuit (Oko i no) objavio je 1969. Otada je objavio osamnaest zbirki poezije, etiri dramska teksta, etiri romana te nekoliko publicistiko-esejistikih knjiga, meu kojima je i knjiga njegovih memoara Le Fond de la jarre (Dno posude). Djela su mu prevedena na arapski, španjolski, njemaki, talijanski, nizozemski, turski i engleski jezik.

Zbirka Stablo pjesama prva je njegova zbirka prevedena na hrvatski jezik.

Laâbi je važan frankofoni glas marokanske poezije i jedan od najveih živuih pjesnika. Godine 2009. dodijeljena mu je Goncourtova nagrada za cjelokupni opus, a 2011. Velika nagrada frankofonije Francuske akademije.

Dettagli