U Tihom rušenju Ivica Prtenjaa ponovo se uspinje na 'brdo', ali ovaj put ono se nalazi u Haulikovoj ulici, u jednom oronulom zagrebakom stanu. Glavni junak, soboslikar s diplomom profesora književnosti, sa svojim pomonikom treba uiniti ono što i inae radi oljuštiti sve sa zidova i ponovo ofarbati. ini se kao ugodan, prilino usamljen rutinski posao, daleko od nametljivih ljudi, baš onako kako najviše voli. Ali, ovjek koji ih je angažirao, i njegova životna pria, promijenit e živote svih likova u romanu.
Tijekom rušenja i renoviranja dogaa se isto što i tijekom života na brdu u prošlom, nagraenom Prtenjainu romanu odmak, kontempliranje i preslagivanje života. Ali pisac je ovaj put, usprkos traginim dogaajima o kojima itamo, optimistiniji, a njegovi junaci ine se spremniji za nastavak života.
Tiho rušenje može se itati i kao svojevrstan nastavak Brda, ne po principu što je bilo dalje, jer likovi su novi, nego kao sljedea pjesma u pjesnikom ciklusu, u kojem sve tekstove povezuju dominantni motivi i teme. Tiho rušenje, naravno, nije pjesma, nego velik roman u kojem ima puno poezije. S jedne strane filigranski precizne reenice, a s druge zaudne metafore spuštaju nas u ono što je proznom iskazu obino nedohvatljivo, i jame itateljski užitak koji u ovoj zemlji, na taj nain, može pružiti samo Ivica Prtenjaa.