Po povratku s oeva pogreba pripovjeda poinje itati dnevnik koji je njegov slabo obrazovani otac vodio tijekom Drugoga svjetskoga rata, kada je bio vojnik u Britanskoj vojsci. Otac i sin nisu imali bogzna kakav odnos. Otac bogalj stradao u nesrei, bio je osoba staroga kova, nije mario za emocije, za sinove potrebe, ve ga je pokušavao odgajati vrstom rukom. itajui oev dnevnik, sin se prisjea svih lomova, ali i pojedinih trenutaka sree koje je proživio sa svojim ocem, osvješujui pritom i svoju ulogu i odgovornost kao budueg oca. U ime oca (i sina) gusto je ispisana proza u kojoj Immanuel Mifsud razmatra odnos oca i sina iz vlastite perspektive, no služi se i teorijskim tekstovima i citatima Rolanda Barthesa, Susan Bordo, Julije Kristeve, Jacquesa Lacana i Hélène Cixous, razotkriva politike igre i igrice otaca i ouha Malte i ulazi u povijest svoje radnike obitelji. U ime Oca (i sina) mona je autofikcijska proza ponajboljega suvremenog malteškog pisca.