Nekada se ini: sve se obrnulo. Klinci odrastaju brže, ali sporije postaju odrasli. Svijet je vru krumpir, tridesete su nove osamnaeste, a velike prie o odgovornosti predane su sve, samo ne odgovorno - i treba plesati što dulje - ili tako barem u jednom novozagrebakom naselju izgleda Emiru, Iliji i Fricu, a najviše onome oko koga se sve vrti, Mladome Piscu, bezimenom junaku novog romana Svena Popovia.
A o emu Popoviev mladi pisac piše? Uglavnom, o onome što živi. O ljubavi i djevojkama, o izlascima i lutanjima, o poslu koji se odrauje i prijateljstvu koje se stavlja na kušnju, o sanjarenju i životarenju, o nikada prvima, ali uvjerljivo drugima, o svoj sili bendova ija je glazba soundtrack uz koji se lako može zaboraviti i(li) otplesati život. Naravno, Popoviev pisac piše i o pisanju.
Ako i nije generacijski, Uvjerljivo drugi roman je koji od prvog do zadnjeg retka govori o sada, tjerajui nas da se zamislimo nad onim što e nas, i naše klince, u zemlji u kojoj živimo doekati sutra. Poetina i duhovita, brza i samoironina, Uvjerljivo drugi uvjerljiva je (i) druga knjiga jednoga od najzanimljivijih glasova nove hrvatske književnosti.