Ve je svojom prvom, nagraenom zbirkom pjesama Pisaljka nekog mudraca Ana Brnardi zauzela zapaženo mjesto na sceni mlaeg hrvatskog pjesništva. Osjeaj za zvunost i tjelesnost rijei, za neobine i esto neuhvatljive asocijacije pokazao se bitnom odlikom njezina pisma.
S obzirom na prisutnost glazbenih motiva u pjesmama, Zvonimir Mrkonji ustvrdio je da uzor poezije Ane Brnardi nije govor, nego glazba", koja djeluje kao osloboenje od svih sebinosti i uspostava nekog izvornog kaosa".
Nove autoriine pjesme, na tragu smjernica zacrtanih knjigom Postanak ptica, nastavljaju razvijati ouujuu lirsku naraciju. Pjesnike slike elegantno uviru jedne u druge, bez oštrih prijelaza, ali uz konstantnu izmjenu perspektiva koje otvaraju nove dimenzije lirskoga svijeta, esto u svega nekoliko rijei. Pjesnikinjin kozmos zrai mranom bajkovitošu, njime hodaju titani koji škripe prevelikim kožusima", u njemu iz poda rastu velike uši koje nam služe za komunikaciju", a liliputanci hru u uskim uliicama".
Ove pjesme još jednom pokazuju snagu pjesnike imaginacije Ane Brnardi zadržavaju sada ve prepoznatljive znaajke njezina stila, ali istovremeno pronalaze nove pozicije promatranja, govorenja i zamišljanja. Ukratko, rije je o pjesnikinji koja svakom novom knjigom otkriva prostore o ijem postojanju nismo ni slutili.