Vrt od stakla

U najtežim godinama komunizma, u Kišinjevu 1980-ih, Ruskinja Tamara Pavlovna spašava djevojicu Lastoku iz sirotišta. Ono što se na prvu ini kao dobro djelo, ima i svoju drugu stranu. Usamljena i ambiciozna žena, s kojom djevojica razvija kompleksan odnos pun zahvalnosti i zamjeranja, ljubavi i mržnje, želi joj omoguiti prosperitetnu budunost, ali i iskoristiti je kao radnu snagu. Lastoka gotovo cijelo jedno desetljee na ulici skuplja boce, ui varati, braniti se i snalaziti u multikulturalnom i dvojezinom gradu, svijetu nasilja i bijede, iz kojeg izlaz vidi u obrazovanju. Stanovnici njezina dvorišta, dobrodušni mali" ljudi koji ine kontrastan i slikovit svemir, dio svoje topline prenose i na Lastoku i postaju njezina nova obitelj. No bol zbog roditeljskog napuštanja i pitanja na koja ne zna odgovore nikada je ne prestaju proganjati.

Nagraen Nagradom Europske unije za književnost, Vrt od stakla drugi je roman jedne od najcjenjenijih suvremenih rumunjskih spisateljica Tatiane îbuleac. Pripovjedaica na zadivljujui nain, prizor za prizorom, prikazuje svakodnevni život djeteta žrtve, žene i majke, sa svim njegovim okrutnostima i ljepotama, život koji se odvija na površini velikih povijesno-politikih promjena tijekom raspada SSSR-a, doaranih nenametljivo, ali aluzivno i evokativno. Stilsko remek-djelo, roman o identitetu, razliitosti, borbi i usudu te pronalaženju svog mjesta u svijetu, ali i roman itave jedne ženske generacije.

O autorici

Tatiana Tîbuleac roena je 1978. u Kišinjevu i ima moldavsko-rumunjsko državljanstvo. Studirala je novinarstvo i komunikologiju na Moldavskom državnom sveuilištu. Pozornost javnosti privukla je 1995. zbirkom kolumni Istinite prie" (Poveti adevarate") u dnevnim novinama Flux. Godine 1999. poela je raditi za moldavsku televizijsku postaju PRO TV Chiinau kao izvjestiteljica, urednica i voditeljica vijesti, a takoer je radila u Moldaviji za UNICEF. Od 2008. živi u Parizu.

Objavila je zbirku kratkih pria o migracijama Fabule Moderne (Moderne basne, 2014.), roman Vara în care mama a avut ochii verzi (Ljeto kad je moja majka imala zelene oi, 2017.), za koji je primila nagradu Saveza književnika Moldavije, nagradu književnog asopisa Observator Cultural u Bukureštu i nagradu Observator Lyceum na festivalu FILIT u Iaiju, te Vrt od stakla (Gradina de sticla, 2018.) koji je dobio Nagradu Europske unije za književnost.

O prevoditeljici

Ivana Oluji (r. 1976.) prevela je s rumunjskoga, samostalno ili u suradnji sa suprugom Lucom-Ioanom Franom, desetak knjiga, uglavnom romana, suvremenih i klasinih autora: Liviu Rebreanu, Šuma obješenih (Padurea spânzurailor, 2020.), Mihail Sebastian, Ve dvije tisue godina, Kako sam postao huligan (De doua mii de ani, Cum am devenit huligan, 2018.), Ioana Pârvulescu, Život poinje u petak (Viaa începe vineri, 2015.), Mircea Eliade, Bengalaska no (Maitreyi, 2015*.), Razvan Radulescu, Život i djelo Ilije Cazanea (Viaa i faptele lui Ilie Cazane, 2014.), Dan Lungu, Ja sam baba komunistica! (Sînt o baba comunista!, 2014.), Florin Lazarescu, Naš posebni izvjestitelj (Trimisul nostru special, 2012.), Norman Manea, Crna omotnica (Plicul negru, 2011.*) te niz kraih tekstova objavljenih u asopisima. Zajedno s Marinom Gessner i Lucom-Ioanom Franom prevela je zbirku proze Mircee Cartarescua, Nostalgija (Nostalgia, 2013.) te sastavila i prevela antologiju rumunjske postrevolucionarne proze, naslovljenu Nabokov u Brašovu. Zaposlena je na Katedri za rumunjski jezik i književnost Filozofskoga fakulteta u Zagrebu.

Dettagli