Je li naslov romana Zar je to ovjek pitanje ili tvrdnja? Doima se kao pitanje, ali je upitnik svjesno izostavljen. Možda nikada u povijesti književnosti nije odsutnost jednog jedinog interpunkcijskog znaka prouzroila tako bolnu dvosmislenost. Kao kemiar, Primo Levi je znao da svekolika raznolikost tvari ovisi o malim, gotovo neprimjetnim odstupanjima u strukturi atoma. U alkemiji književnosti, na putu od gole rijei, preko poimanja i tumaenja, pa sve do zaborava, neizvjesnost je još strašnija, varijable su premnoge, a kada se toj smjesi doda onaj isti sastojak Auschwitz zbog kojeg je postalo nemogue pisati poeziju, javlja se prijetnja klonua, predaje... Treba li se dakle predati? Pitanje je pogrešno. Treba svu svoju imovinu, a to je dnevno sljedovanje kruha, uložiti da bi se nabavilo bogatstvo, obina žlica za juhu. U svijetu bez upitnika.
Veliina romana Zar je to ovjek u tome je što o najveoj strahoti svih vremena, kad ljudi nisu imali pravo ni na žlicu, Primo Levi piše sa zaudnom smirenošu. Traganje za ravnotežom izmeu vlastite boli koja bi najradije vrištala (ili tupo klonula) i opore emotivne samodiscipline kojom je pisan ovaj roman, nije tek dužno izbjegavanje patetike. To je vještina književnog genija.