U zbirci «Ako se zovem Sylvia» objedinjene su pjesme Aide Bagi koje su nastajale u razliitim razdobljima autoriina života, do 2007.; sabiranje sjeanja i propitivanje vremenitosti u središtu su njezina poetskog interesa.
Dominantni ton u zbirci je melankolian, jer rije je o prisjeanjima, prizivanjima nekih zaboravljenih slika iz djetinjstva, mladosti, ponekad na samom rubu patetike, ali važno je naglasiti kako je autorica ipak uspijeva izbjei, i to ironijom, ili pak grafikim rješenjima tj. razbijanjem linearnosti stiha. Njezin krajnji cilj je upravo želja za gubitkom sjeanja, jer osloboditi se sjeanja može za nju biti tek lijek, kao što je pisanje pjesama nesumnjivo pokušaj oslobaanja svijesti od tih slika prošlosti. Potrebno je istaknuti i kako se Aida Bagi nerijetko igra rijeima, pa neke pjesme pružaju poseban zvuni užitak. Utjecaj itanja ruske avangardne književnosti ogleda se u pjesmama u kojima je posebno težište na ritmu, ali i na angažiranosti. Aida Bagi nerijetko se referira na literaturu na bajke, na balade, na ruske avangardiste, na Slamniga i na hrvatsku žensku književnu tradiciju. Nesumnjivo je pak da je upravo Sylvia Plath njezina posebna inspiracija... (Darija Žili)