Balkanski eseji Huberta Butlera promatraju neke linosti i dogaaje iz povijesti Jugoistone Europe dvadesetog stoljea iz perspektive na koju ovdašnja javnost nije navikla. Problem uloge Katolike crkve i kardinala Stepinca u traginom vrtlogu Drugoga svjetskog rata uobiajeno se promatra kroz prizmu klerikalno-nacionalistike apologije s jedne i lijeve ili liberalne kritike s druge strane. Hubert Butler tom problemu prilazi sa stajališta kršanskog morala, koji je dosljedno i živio svojom biografijom i svojim djelom. Butlerova kršanska moralna dosljednost ogledala se u skrupuloznosti, empatiji, humanizmu, ekumenizmu i, na koncu, u zapanjenosti nad bolnim nerazmjerom izmeu tog istog morala i djelovanja njegovih nominalnih zemaljskih zastupnika.
Balkanski eseji ne predstavljaju samo drugaiju vrijednosnu ve i drugaiju vremensku perspektivu. Pružaju koristan uvid u nain na koji je jedno minulo vrijeme promatralo sebe samog. Historiografska spoznaja time postaje potpunija jer današnje uvide povijesnih proturjeja obogauje uvidom njihova nepristranog i dobronamjernog suvremenika.