Be u kojemu se dogaaju ove prie u isti je mah stvarno i nestvarno mjesto. Svaku od pria kazuje drugi pripovjeda, koji je ujedno i njen protagonist, a njihove konkretne životne situacije samo su povod da bi se krenulo u istraživanje fantastinog Bea. Zaudnost se otkriva u tananim pomacima, ispreplitanju svijesti i svijeta. A kad fantastini poredak ipak stupi pred protagonista, esto se to dogaa u obliku svojevrsne teatralizacije. Grad tada postaje pozornicom, pred zauenim se pripovjedaevim pogledom odvijaju fragmenti neke možda drevne, ali u isti mah i krhke, prolazne, trajno ugrožene predstave, jedne od onih koje nas uvijek iznova navode da postanemo neposrednije svjesni tame (možda svjetlucave, možda opojne, no ipak tame) što odasvud okružuje male, osvijetljene otoie naših života.