Bela aplja je autobografska pesma napisana inspiracijom u živo, kratkotrajni odsev njene lepote i krhkosti bio je dovoljno jak da osuna itavu jednu knjigu od 100 kraih pesama. Bela aplja nosi duboku trostruku simboliku istotu, krhkost i kartkotrajnost života, sve ostale pesme se bilo opisom prirode, životinja i stvari ili filozofijom emocija takoe prepliu sa odlikama života; sa istotom kao spojem radosti, poleta, smislenosti jednostavnosti i cenjenja života, sa krhkošu kao jezivom svesnošu da život nesrenim okolnostima može biti prekinut u bilo kom trenutku, i kratkotrajnošu kao peatnom svešu o tome šta je život spram želje da se ne umre nikad. Bela aplja kao i sve ostale pesme nosi savršenu poruku; biti isto ja u svemu kao ptica u nebeskom prostranstvu, biti saoseajno ja u drugima i dozvoliti da drugi budu njihovo ja u meni biti ja u jednoti harmoniji sveprožimanja, jer je isti života dah u svima!