Bogatstvo beskunika

Ovo je do sada najbolja knjiga Muhameda Mahmutovia! Uobiajeno je da se u recenzijama i predgovorima ocjena knjige saopi na samom kraju. Neka, tako i treba. Saopit emo mi ovu istu ocjenu i na kraju ovog teksta. Dva su glavna razloga što je sud o ovoj knjizi iznimno dat na samom poetku, ve u prvoj reenici. Najprije, i ova je knjiga po mnogo emu iznimna, zato i njen prikaz treba biti takav; osim toga, kod širokog kruga italaca koji ve poznaju vrijednost dosadašnjeg književnog opusa Muhameda Mahmutovia ovakav apodiktiki formuliran afirmativni sud probudit e želju da se u to i lino uvjere i da knjigu pažljivo proitaju. Oni kojima e Bogatstvo beskunika biti prvo upoznavanje s ovim savremenim bošnjakim piscem poslije itanja ove knjige postat e njegovi vjerni fanovi, a on njihov omiljeni pisac.

Najprije valja rei da je ovo, po svojoj koncepciji, sasvim rijetka, da ne kažemo jedinstvena, knjiga u proznoj književnosti. Pripovjeda Mehmed pria nam o tome kako ga je put nanio na dženazu nekom beskuniku, kojem niko ni imena nije znao, a kojeg su svi zvali samo Maljuga. Maljuga je od sveg imetka uvijek uza se nosio samo nekakva pisma! Nisu to Maljugina pisma, još manje pisma upuena Maljugi. Mehmed doznaje da Maljuga jednostavno skuplja pisma: traži od ljudi pisma koja im više ne trebaju, ili skuplja pisma baena u smee. Pljusak koji je uslijedio poslije dženaze doveo je pripovjedaa Mehmeda pod krov gostoljubivog Ejuba, ija je kua bila najbliža mezarju. Ejub zadrža Mehmeda na konaku, ispria mu priu o Maljugi i pismima, i, na Mehmedovu molbu, odvede ga u napuštenu vodenicu, u kojoj je za života boravio Maljuga. Tu Mehmed pronae spomenuta pisma.

Postupak zamjene pripovjedaa, navoenjem nekakvog pisma, dokumenta, knjige, dnevnika itd., dobro je poznat i relativno est u književnosti. Ono što je potpuno novo, ako ne i jedinstveno, jeste to da u knjizi Muhameda Mahmutovia svako pismo ostaje samo, bez odgovora, kao krik upuen u gluhu no. Pisma ne grade neku svoju dramski povezanu priu. Nijedan od autora tih pisama nije nam poznat, a oni kojima su ta pisma namijenjena ostaju od nas skriveni još debljim zastorom tajnovitosti. Pa ipak, ta pisma grade jednu naknadnu, duhovno povezanu arhitektoniku, zasnovanu na jedinstvu kulturnog i jezikog identiteta njihovih autora, koji se proteže kroz duge decenije, pa ak i kroz najmanje dva stoljea. Autori dvadeset tri od dvadeset etiri integralno napisana pisma su Bošnjaci. Autor dvadeset treeg pisma je Englez, ali i njegovo pismo se u potpunosti može poistovjetiti sa pismom nekog Bošnjaka.

Tu je prava, velika, književna majstorija Muhameda Mahmutovia! Zdanje koje stoji vrsto, povezano elinom armaturom, malterom, klinovima, ostavlja utisak, ali ne i efekt neke posebne impresioniranosti. Logiki povezane reenice, matematiki iskazi, organizirani tako da proizlaze jedni iz drugih, ve stvaraju utisak neke zadivljenosti. Ali, kada shvatimo da su povezani neki ljudi i njihovi životi ak i onda kada u njihovim sudbinama nema nikakve vidjive logike, povezanosti, ni reda, ak i onda kada ih razdvajaju kontinenti ili stoljea pretoeno i realizirano u književnom djelu posebne umjetnike vrijednosti i ekspresivne snage, to nas ostavlja bez daha! Muhamed Mahmutovi ovom je knjigom postigao upravo to. On nije stvorio utisak realnosti i autentinosti, nego je direktno regenerirao, reanimirao, upravo predoio pred oi nam doveo duhovne, estetske, etike i filozofske okosnice jedne kulture i jednog naroda, kao temeljne lukove na kojima poiva njegov povijesni identitet i duhovna autentinost. I to nevjerovatno složeno ostvarenje, tu impresivnu sliku duše cijelog ovog naroda, Muhamed Mahmutovi je naslikao iskljuivo sredstvima književnosti, a svaka rije iz ovih dvadeset etiri pisma iscrtava najfinije crte te duše, kao što najbolje vezilje svakim ubodom igle crtaju suptilne linije ružinih latica.

Svako od onih koji su ova pisma pisali o

Dettagli