Brani dnevnik dvoje velikih glazbenika, prvi put objavljen na hrvatskom jeziku, u prijevodu Sanje Lovreni, meu glazbenim izdanjima biblioteke U prvom licu".
Godina 1840., grad Leipzig: mlada, ali svjetski poznata pijanistica Clara Wieck i još uglavnom nepoznati skladatelj Robert Schuman uspjeli su se vjenati, unato svim zaprekama. Dan nakon vjenanja, na Robertov poticaj, poinju bilježiti želje i nade, brige i radosti branoga života". Pišu naizmjence, svatko po tjedan dana, isprva s mnogo zanosa. Stranicama njihovog dnevnika promiu brojni likovi povezani s glazbenim životom onodobne Europe; govori se o koncertima i kunom muziciranju, o skladanju i studiranju" tuih skladbi, o svakodnevici prožetoj glazbom i govori se o ljubavi. No u tim prvim godinama braka, koje su za Roberta bile razdoblje velike kreativnosti, a za Claru svojevrsnog zastoja, nije ipak sve onako svijetlo i lako kako bi trebalo biti...