...U gustišu, koji nam se inio neprohodan, ona nalazi skrivene staze razgrui zelene zastore kao arobnim štapiem. Posle zamornog penjanja izbismo, najzad, na istinu s koje prvi put ugledasmo peinu. Starica nam bez preteranih gestova stavi do znanja kako smo na domaku cilja i da odsada možemo ii sami. Nagradu je sa zahvalnošu primila ali je odbila da se i za korak približi obitavalištu njoj tueg naroda koje sada, uverena je, uvaju zloudni dusi. Sa istom odlunošu je skrila lice od objektiva foto-aparata plašei se da joj duša ne dospe u malu crnu kutiju i tamo ostane veito zarobljena. Kako e se kasnije pokazati na crtežima u peini, takvo strahovanje, rasprostranjeno kod mnogih plemena na jugu Afrike, ima korena još u verovanju starosedelaca Bušmena da je sve što je naslikano u posedu stvaraoca, Lovci su, tako, crtali divlja koju žele da ulove, ali ljude, sem u retkim izuzecima, samo ako su u njima videli neprijatelje..."
...Pošto domai igrai nikako nisu uspevali da pronau put do mreže protivnika, navijai su provalili u igralište i odluno zatražili od somalijskog arbitra da pažljivo pretraži prostor oko gola Zaira i odstrani džudžua". Ako mislite da je sudija prekinuo igru, varate se. On je, naprotiv, sasvim ozbiljno sa svojim pomonicima pretražio svaku travku i naoigled sumnjiavih gledalaca zakljuio da džudžu", bar na tom mestu, nije prisutan. Ostalo je tako, da je ekipa Zaira uz pomo džudžua" ili bez njega napustila Lusaku kao pobednik. Pošto je Zambija pre toga nadmono tukla sve protivnike, poraz na domaem bunjištu mogao se objasniti jedino delovanjem natprirodnih sila..."