Iznikneš u nekoj jednostavnoj pri¿i I dišeš, živiš I ne misliš o tome¿
A onda, krenu oluje,iš¿upaju ti koren i izbrišu tragove. I više ne znaš ni ko si ni kuda si pošao.
Ideš dalje,ali ne napred, ¿esto ideš u krug, po sopstvenim tragovima sve se više gube¿i.
I stigne te o¿aj i strah.
A onda, suviše izmoren,napušten i sam, izgubiš i sopstveni strah, i nadu i cilj.
A ipak ideš¿
Kuda?!
Vra¿aš se sebi, u nameri da oživiš sve ono što je izgubljeno a važno.
Da priznaš da si o¿ajnik a ne junak, sebi samom, a opet da ne kloneš ve¿ da iz toga izvu¿eš novu snagu za najopasniji let. Let ka prihvatanju sebe i drugih. I let ka traženju sopstvenog mira.