Dani

Miroslav Mianovi roen je 15. kolovoza 1960. godine u Brkom. Živio u Gunji. Diplomirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Objavljuje pjesme, prie, kritike i eseje. Tekstovi su mu uvrštavani u razliite antologije, izbore, preglede i prevoeni na druge jezike. Sastavio s B. egecom pregled hrvatskoga pjesništva osamdesetih i devedesetih "Strast razlike, tamni zvuk praznine" (Quorum, Zagreb, 1995). Autor antologije suvremenoga hrvatskog pjesništva Utjeha kaosa (Zagreb, 2006), prevedene na engleski i maarski jezik (2007, 2009). Objavljuje poeziju, prozu i kritike na radiju, u dnevnim novinama i asopisima. Sudionik hrvatskih i europskih festivala, voditelj radionica poezije i kratke prie. Dugogodišnji je urednik asopisa Quorum i biblioteka u izdavakom poduzeu Naklada MO. Radi u Agenciji za odgoj i obrazovanje. Živi u Zagrebu.

Objavio:
Grad dobrih ljudi, poezija, Zagreb, 7984. (d:p:k:m: elektroniko izdanje, 2005); J. Matanovi, V. Bogiši, K. Bagi, M. Mianovi, etiri dimenzije sumnje, knjiga kritikih tekstova, Zagreb, 1988; Zid i fatagralije kraja, poezija, Rijeka, 7989. (d:p:k:m: elektroniko izdanje, 2008); Mare i prašina, Zagreb, grafiko-pjesnika mapa (s V. Zelenko), 1991; Zib, poezija, Zagreb, 11998, 22001; B. egec, I. Prtenjaa, M. Mianovi, Nitko ne govori hrvatski / Personne ne parle croate, izbor iz poezije, Zagreb, 12002, 22003; Trajekt, proza, Zagreb, 2004. (Prom, Katowice, 2011); B. egec, S. Karuza, M. Mianovi, Tri krakadi/a, proza, Zagreb, 2005;Zapadni kolodvor, proza, Zagreb, 2006; Jednasmjerna ulica, proza, Zagreb, 2010; Tisa majhnih sanc na razbitem stekfu, izbor iz poezije, Ljubljana, 2017.

Knjiga Dani mogla bi imali nekoliko drugih jednako punoznanih naslova, ili podnaslova (Graani, ljubavnici, Mana lisa, tetovaža, masiv, projekt, bol... ) sugerirajui koliko je pripovjedau, a ništa manje i autoru, stalo do neuhvatljivih mijena jezika i njegove potrošive povijesti. On je pripovjeda i pjesnik, sudionik i promatra, pisac dnevnika, kronike o trajnosti i promjenjivosti, o procesualnosti, o dužini i kretanju: od lirskog do narativnog, od figura radosti do prizora svakodnevnoga (samotnog) života.
Otkrivanje govora svakodnevice, bilježenje mrmora (trošenja) ljudi i nade u jezik, s kojim e se prikupiti sve ono što nepovratna nestaje ili, možda, nikada nije ni postojalo temeljna je znaajka knjige Dani i opsesija njezina pripovjedaa. Dani su obilježeni prisutnošu i odsutnošu žena, slika (pjesnikih i ne-pjesnikih), mjesta, gdje se htjelo biti dobar ili se htjelo biti pisac. Biti pisac kao onaj koji ita tekst svijeta oko sebe i traži se u odsutnosti, jer paradoksalno "tamo gdje ti nisi to je poetak pisanja" (R. Barthes)
Dani se pune tekstovima u koje se upliu razliiti oblici govora i iskustava koji nisu strani poeziji, esejistici ili nekoj drugoj diskurzivnoj formi, ali se ne odustaje od ideje savršene prie na ijem se poetku, ili dnu, krije tajna udesnog, uzbudljivog i lijepog. Tematska vorišta knjige su i prostor i vrijeme, dani (i noi) malih pria o obiteljima, ljubavima, sjeanjima i "kratkoronim stradanjima". Knjiga je pisana strpljivo i brižno: s idejom o tekstu kao samoproizvodnoj strukturi traga se za "autentinim mjestom" gdje se misli, sanja, gubi, domišlja i govori o sebi i Drugom. Ispisani Dani s mjesta slabog subjekta propituju pravo na govor, na vlastiti tekst i priu, tražei na stišan (dakle, istodobno i glasan) nain pažnju itatelja.

Dettagli