Daske za sunanje

... Mladi je imao neprestano zatvorene oi. Polumrak mu je omoguavao da se usredotoi i pomnije prati razgovor. Ali ni koža spuštenih kapaka nije ga mogla kako treba zaštititi od jaine i nesmiljenosti sunca. Znoj se slijevao niz sljepoonice i hlapio na žaru lica. Na usnama se taložila sol, tako je barem zamišljao, jer nije imao ogledala da se vidi. Kad bih sad otvorio oi, mislio je, sigurno bih oslijepio. Sunce je bilo tako jako, iako su zrake ve koso padale, da ni iza zatvorenih kapaka nije vladao mrak nego svijetla polutama s crvenim kolutovima. Koža e mu se zacrvenjeti. Pametno bi bilo ustati i otii pod tuš ili u vodu. Barem da ga netko polije kantom vode!
Nitko ga nije polio kantom vode i nije napustio daske za sunanje jer su deko i djevojka nastavili razgovor. Zanimalo ga je što e izvui iz sjeanja. Nisu se skanjivali da dotaknu i najosjetljivije djelie svoga tijela i duše. Nikad nije slušao tako nesmiljeno iskren razgovor. Iako škrti u opisima i neodreeni u nekim reenicama, bili su mu ipak dovoljno jasni. Pomou tih nejasnih podataka uspijevao je stvarati nove odnose, nova stanja, saznavati neizgovorene pojedinosti i misliti o onima koje nisu još rašlanjivali..."

Dettagli