Ian Kershaw u svojem djelu Do pakla i natrag o 20. stoljeu u koje smo još uvijek duboko uronjeni, kao da to stoljee nikako ne uspijeva završiti piše s vremenske distance. On je sebe uspio smjestiti na osmatranicu odakle o 20. stoljeu piše onako kako e se o njemu pisati kada doista bude završeno, tamo negdje u prostor-vremenu kraja 21. ili poetka 22. stoljea. Ovo je knjiga budunosti o nedavnoj prošlosti, ali samim time i knjiga koja nam omoguuje da 20. stoljee doživimo kao davnu prošlost. Njegova Europa 20. stoljea, koliko god da je strašna, polako nestaje u perspektivi, vidljivim ostaje najbitnije, a ta bitnost poinje se ukazivati u svojoj banalnosti. Jasno, time biva još strašnija. Kershaw je uspio pronai ravnotežu izmeu opeg i pojedinanog, izmeu žablje i ptije perspektive. Njegova freska obuhvaa sve i ne gubi se u pojedinostima. Ona je koliko lapidarni toliko iscrpni sažetak europskog 20. stoljea, njegove politike, ali i ekonomske, socijalne i kulturne povijesti, kao i povijesti svakodnevice i slobodnog vremena.