Hrvatska je zemlja u kojoj su kulturne polemike sve rjea pojava. No spisateljica Asja Baki u knjizi eseja Doi, sjest u ti na lice svejedno britko i bez autocenzure komentira aktualne društvene dogaaje. Žestoko se zalažui za slobodu govora, autorica se obraunava sa svim oblicima diskriminacije, osobito onima koji se tiu rodne neravnopravnosti i transfobije. Kreui od feminizma kao široko shvaenog humanistikog projekta, autorica kritizira propast socijalno ureene države, protuustavne napade na zdravlje žena te na javno zdravstvo openito. Ovim polemikim tekstovima ona strastveno brani ateistike i humanistike vrijednosti koje su, zajedno sa slobodom izražavanja i kulturom dijaloga, sve više na marginama naše svakodnevice. Eseji Asje Baki zazivaju ideju zajedništva te propagiraju empatiju prema ljudima s kojima javni prostor svakodnevno dijelimo. Spisateljica pritom ne štedi one društvene pojave koje narušavaju zajedništvo, ne štedi pojedince i grupe koji šire govor mržnje. Naprotiv, imenuje ih i javno proziva. Piše iz eksplicitno feministike perspektive koja ak ni u 21. stoljeu u Hrvatskoj nije dobrodošla iako nam je, s obzirom na nasilje nad ženama, nejednakost u plaama i brojne druge nepravde prema ženama u društvu, još uvijek itekako potrebna. Bez dlake na jeziku, Asja Baki se u knjizi Doi, sjest u ti na lice hvata ukoštac s temama koje ostatak zajednice naješe izbjegava.