Pravi Pisac redovito primjeuje ono što je vidljivo, a skriveno, ak i ako je rije o sitnici na ulici, naizgled nevažnom dogaaju, i u svemu pronalazi priu. Tako je Patrick Modiano pregledavajui stare pariške novine s kraja ratne 1941., pronašao bilješku o nestanku djevojke Dore Bruder. Ta ga je vijest obuzela, pa je krenuo u potragu za njom, za stvarnom Dorom, siromašnom mladom Židovkom ije se ime ne pojavljuje u povijesnim knjigama ni u suvremenim telefonskim imenicima. Dok traži Doru, kreui se njezinim tragovima, pripovjeda oživljava onaj stvarni Pariz, u kojem obitelji žive teško, jedva spajajui kraj s krajem, Pariz oronulih hotela, mjesto skrivanja, a ne velegradskih svjetala. Dora Bruder sasvim je obina djevojka, tinejdžerica željna života. I dok autor prati znakove koje pronalazi, on ne pripovijeda samo o Dori nego i o sebi, o svojim nadanjima i strahovima, o svojoj sudbini, o sebi kao tinejdžeru koji je kao i Dora bježao od sigurnosti u opasnu avanturu.