Knjiga pria Senka Karuze Fotografije kraja snažno govori o nesigurnosti i prividima svijeta u kojem žive njezin pripovjeda i njegov itatelj. Svijeta koji ima mjeru otoka, njegove izgubljenosti i beznaa, naslonjenosti na šutnju, ali i onoga što zaokuplja naša tijela, naše živote u istodobnoj okruženosti i otvorenosti. Borei se s nemoguim, živei od iznenadnih uvida i nestvarnih prizora od djetinjstva, od nježnog i robusnog pamenja do išekivane sree i uništenja njezin autor, protagonist i lik, piše baladu o svemoi, o bijegu i povratku, o sebi i o drugome. Pripovjedaki kozmos Senka Karuze graen je od uzbudljivosti lijepih reenica i njihove prošlosti, od onoga što se voljelo i što se po putu promijenilo, izmjestilo i izgubilo. Prie o mladima i starcima, djevojkama i ženama, obitelji i drugima, o brdima i visinama, o moru i gradovima, o istini slike, govore o žudnji i bijegu, o sadašnjem i buduem Vrijeme i hrabrost, radost, strah i sumnja, u njegovim duhovitim i bizarnim, ironinim i veselo-tužnim priama nude strast i melankoliju, otoku grezost i besramnu želju za postojanjem". Gotovo dnevnika knjiga Senka Karuze, višeznana i dvosmislena naslova, pokazuje ono što imamo i što nam nedostaje, što smo stekli pisanjem kao našim stvarnim životom, našim stvarnim postojanjem. Mrak i svjetlost su, piše Karuza, jedan od onih sjajnih neponovljivih trenutaka koji nas iznenada zaskoe". Ponavljamo to kao da smo na poetku uzbudljiva i neizvjesna putovanja, kao da smo rekli sve i ništa!