Fragmenti o bacanju kamena

Uvlaei u raznoliki, imaginarni i egzotini prostor, prostor koji je nerijetko, gotovo nužno i sudbinski odreen vremenom (vremenom ekanja, promatranja i sagledavanja), knjiga Vande Mikši Fragmenti o bacanju kamena svoga sadašnjeg i budueg itatelja višestruko zavodi. Što se dogaa na putu od stvarnosti do dogaaja? jedno je od stalnih pitanja njezina pisma, ono što nas uvlai u pažljivo i lijepo ispisanu "gramatiku sna", vodi kroz tekst o fragmentu i kamenu, o vjetru i žamoru, o izgubljenoj cjelini i traženom smislu, o naletu prizora, oblika, koji su mogli biti i nešto sasvim drugo. Pjesma, pokret tijela, vježba. Mogli su biti šutnja. Bjelina. Hibridnost knjige i neuhvatljivost njezina konanog imena, na putu od vrtoglavih zapisa, silovitih mikroeseja, oštrih vježbi rituala svakodnevice do izgradnje lika i prie, traži onoga i onu koji se, istodobno, podvrgava i uplie u tekst, onoga i onu koja je na rubu, na periferiji vlastitog oka i tijela.
Fragmenti o bacanju kamena upueni su i pisani za one koji se osjeaju i kreatorima i sudionicima onoga što se dogaa na poetku i na kraju, na putu izmeu gravitacije i pakla. Zaumnost svijeta i njegova neizrecivost, vjera u neoekivanost jednostavnog, otkrivanje nepredvidivih i neraskidivih veza opsesivne su teme knjige koja govori i o vlastitoj nepotpunosti, izgubljenoj cjelini Ali i o naenom jeziku, o munini i rani, o živom i vodi upravo o svemu onomu što se dogaa u rubnoj (nestaloj) stvarnosti. Knjiga Vande Mikši Fragmenti o bacanju kamena izazov je itatelju koji želi otkriti njezinu zaudnost i jednostavnost, ezoterinost i uzbudljivost, slian onima koji su krenuli svaki u svom smjeru "kao jastuci koji kreu na dugo putovanje u no".

Vanda Mikši prevoditeljica je, pjesnikinja, profesorica i znanstvenica. Predaje na Odjelu za francuske i frankofonske studije Sveuilišta u Zadru. lanica je uredništva asopisa Tema, kao i suurednica biblioteke Domaine croate pri francuskoj izdavakoj kui LOllave. Poeziju objavljuje u domaoj i stranoj periodici; prvi joj je rukopis pohvaljen na Goranovu proljeu za mlade pjesnike (2001), a krajem 2012. izašla joj je prva zbirka pjesama Diši kroz masku, diši normalno, iji je rukopis takoer pohvaljen na Danima Dobriše Cesaria. U Hrvatskoj je još objavila knjigu poetskih proza Fragmenti o bacanju kamena (2015), a u Francuskoj tri pjesnika naslova (Sels; Ce temps, le nôtre; Fragments sur) te dvojezino bibliofilsko izdanje Vaisseau / Žile, koje je oslikao bretonski umjetnik André Jolivet. Pjesme su joj prevoene i na makedonski i turski jezik. Dosad je s talijanskog i francuskog prevela šezdesetak djela (proza, poezija, književna teorija, filozofija, publicistika, knjige za djecu), a prevodi i hrvatsku suvremenu poeziju na francuski. Za prijevod pjesnike antologije Tonka Maroevia Usklinici Društvo hrvatskih književnika joj je 2004. godine dodijelilo nagradu Davidias, a Društvo hrvatskih književnih prevodilaca nagradilo ju je za najbolji nefikcionalni prijevod u 2008. (Michel Meyer: Povijest retorike). Za prijevod romana Georgesa Pereca Život nain uporabe dobila je 2015. Nagradu Iso Velikanovi. Ministrica kulture Republike Francuske odlikovala ju je 2014. ordenom reda vitez umjetnosti i književnosti.

Dettagli