Ifigenija meu Taurijcima

Euripid (oko 480.-406. pr. Kr.) je najmlai u nizu tri slavna grka tragiara (nakon Eshila i Sofokla). Orijentiran prema realizmu, prvi je radio psihološku karakterizaciju likova te se smatra tvorcem psihološke drame.

"Ifigenija meu Taurijcima" nastala je - pretpostavlja se, jer podaci nisu sauvani - izmeu 414. i 412. godine prije naše ere. Poput njegove Helene, ovo djelo nije tragedija: ima sretan kraj, u njoj nema nasilja i smrti, pa su je žanrovski odreivali kao tragikomediju, melodramu ili ak "romantinu dramu". Pretpostavlja se da je do takvog odmaka od klasine tragike kod Euripida došlo nakon ratnih strahota kojima je njegova Atena bila izvrgnuta tijekom dugotrajnih Peloponeskih ratova sa Spartom. "Ifigenija meu Taurijcima" upravo je pria o uspješnom spasu i bijegu protagonista, nakon proživljenih ratnih i drugih užasa, sretni epilog Trojanskog rata. Obradu ove drame napisao je i J. W. Goethe, u dvije verzije (prozna 1779, u stihu 1787. godine), hvalei Euripida kao "pjesnika budunosti" kod kojega je sudbina ljudskih protagonista rezultat njihove slobodne volje, a ne viših božanskih sila pred kojima je ovjek nemoan.

Preveo i komentare napisao: Koloman Rac.

Dettagli