Džez standard In a Sentimental Mood iz 1935 godine, najpoznatiji u interpretaciji Djuka Elingtona i Džona Koltrejna, uspostavlja udnovati dijalog sa istoimenom pesmom Ivane Bodroži, koju s pravom možemo nazvati buduim izvorom. Ovo skriveno inspirisanje delom nekog prethodnika, kao kontrapunktualni, tajnoviti odnos izmeu prošlosti i budunosti, najbolje se uoava u stihovima: Jazz se sakrio / bojažljivo šušnuo metlicama / pred krstovima i kristovima, / pred glasnim oevima i sinovima. Da li su Elington i Koltrejn, svirajui In a Sentimental Mood, anticipirali autorkine strahove i drhtanja zbog muškaraca kojih više nema i zbog muškaraca koji, ma koliko jedne volela a druge mrzela, nikako da nestanu iz njenog života? Pravimo se hrabri s Coltraineom u ušima, drhti pod plahtom lirski subjekt od krvi i mesa, šuuren uz, još uvek, voljeno bie; pravi je as za povratak u vreme kad udovište sve proguta, i kada je nužno sve one agresivne i ratoborne muškarce, koji bez prestanka pljuju i psuju, nadglasati muzikom, ma koliko sentimentalnom. Jazz je tako krhak, ljubavi, ali ovoga puta, kaže pesnikinja ohrabrena D molom, biemo spremni. Iako je In a Sentimental Mood Ivane Bodroži jedna od onih knjiga koje stoje izmeu života i smrti, bez zadrške svedoei o umiranju, tuzi, oduzimanju i patnji, život je u njoj ipak naješe ispevana re.