Inat bosanskog goluba

P

rie koje sam sakupio u ovom romanu mnogima od onih koji ga budu itali uinit e se poznate, kao i likovi u njima. To su kazivanja Bošnjaka, žrtava tortura u logorima i istjerivanja sa svog ognjišta, iskazi i traume silovanih Bošnjakinja, a ništa od pobrojanog nije falilo u brutalnoj agresiji na našu domovinu.

Razlog tome je i što su prilino sline sudbine Bošnjaka od onog našeg pretka, iji nadgrobni spomenik na prvim stranicama romana svjedoi o obstojnosti naše države više od devet stoljea, i današnjih Bošnjaka, koji zaista imaju mnogo zajednikog sa bogumilima, svojim precima, poznatim i kao Dobri bošnjani. Osim karakternih crta, i opepoznate dobrote, ista sudbina prati ih vijekovima. Iako nikome ne žele zlo i nikada u historiji nisu bili agresori, nad njima je napravljeno mnogo genocida.

U zadnjoj agresiji na Bosnu i Hercegovinu od strane SRJ (Srbije i Crne Gore), koja je trajala od 1992- 1995. godine, desio se još jedan genocid nad Bošnjacima. Osim stotina hiljada mrtvih i ranjenih, svu tragediju te agresije i danas nose širom svijeta mnogi logoraši, silovane Bošnjakinje, djeca koja su ostala bez roditelja i roditelji koji su ostali bez djece.

Mnogi od njih nisu spremni svoju bolnu priu ni povjeriti nikome, nastoje se što više odmaknuti od bolnih uspomena, ali ja esto na mojim putovanjima sretnem i one kojima je drago da se to zapiše, kako bi bila opomena buduim generacijama.

Vrlo esto se uje fraza da život piše romane, svaki život je ustvari roman. U ovom romanu se susreu ljudi koji su se

7

meusobno poznavali u domovini, a sa nekima se upoznaju na prostoru skandinavskih zemalja, koje su više od dvije hiljade kilometara udaljene od mjesta njihovog roenja. Ipak, sve izgleda tako sudbonosno i neizbježno da se ovdje ponovo sretnu i upoznaju, kao da je to potpuno normalno.

Sudbina, koju nam je odredio Gospodar, odluuje o svemu. Ona zna nekad biti neshvatljiva našem ogranienom razumu. Šta može imati zajedniko naivni bosanski golub sa Bošnjacima? Može mnogo, uvjerit e se oni koji budu itali roman. Golubove su u Bosnu i Hercegovinu donijele Osmanlije, kao ukrasne ptice za koje je narod priao da su džennetske. Bogumili, koji su tada živjeli na tim prostorima, lijepo su prihvatili i Osmanlije i golubove. Oni su uvijek svakoga lijepo primali, pa tako i gonie stoke koje su Osmanlije naseljavale po rubnim podrujima carstva, pretke današnjih Srba. Njihovo porijeklo je sa Karpata i ispod Urala, odakle su ih doveli Bizantinci i smjestili ih na podruje oko Vlaške nizije. Tu su vjekovima živjeli kao u rezervatu, a Osmanlije su prihvatili kao spasioce, jer su osim mnogo privilegija, imali i slobodu da ostanu u svojoj kršanskoj religiji. Neki od njih su prihvatili islam i strelovito napredovali u turskoj vojsci, poput Omer-paše Latasa. Bogumili su prihvatili islam i postali Bošnjaci. Njihova miroljubivost nije bila dobra preporuka za vojne škole, pa su uglavnom ostali na svojim imanjima i živjeli od svog rada.

Srbi, odlaskom Osmanlija, dotadašnje turske sluge, postali su gospodari, te su odmah poeli tlaiti komšije i posezati za njihovom imovinom.

Tako je ostalo do dana današnjeg.

Godine 1992. u logorima širom Bosne i Hercegovine bile su zatoene hiljade Bošnjaka. Dok ih je oko sedam stotina

8

ležalo na užarenom asfaltu logora u Omarskoj, etnici su se zabavljali muei ih na razne naine. Omiljena zabava im je bila i ubijanje golubova, koji su ih podsjeali na Osmanlije, a ujedno su i previše miroljubiva stvorenja za njihov ukus. To je eto ta sudbinska veza izmeu Srba, Bošnjaka i golubova. Postoji meu Srbima i odreen broj estitih ljudi, koji se i sami zgražavaju nad (ne)djelima svojih sunarodnjaka. Njih uvijek treba izdvojiti, ali Bošnjaci se zbog tog malog broja estitih Srba uvijek iznova opuste i nastradaju.

Šta rei kad se razularena banda etnika ne može zadovoljiti što maltretira i ubija zatoene civile u

Dettagli