Janko Poli Kamov (1886.-1910.), prozaik, pjesnik i dramatiar, jedinstvena je pojava hrvatske moderne književnosti, te pretea kako hrvatske tako i svjetske književne avangarde. Djela Janka Polia Kamova izazvala su brojne kontroverze u svoje vrijeme, a objavljivanje im je bilo zabranjivano, dok su mu drame proglašavane neizvedivima i odbijane.
Roman "Isušena kaljuža" avangardistiko je djelo potpuno suprotstavljeno tradiciji, za koje se kritika pitala kako bi hrvatska književnost izgledala da je objavljen kada je i napisan, 1906.-1909. godine, a ne tek 1957. Karakteriziraju ga introspektivnost i gotovo frojdovska samoanaliza glavnog lika (društveno neuklopljenog književnika Arsena Toplaka oboljelog od tuberkuloze), usredotoena na subjektivno i podsvjesno, na psihu i psihopatologiju, ali i moralizatorske i egzistencijalistike rasprave.