Zbirka pjesama, sadrži osamdesetak tekstova slobodne forme nastalih izmeu 2010. i 2015., povezanih u cikluse Bilješke iz ateljea, Scrabble, Animalia, Brojalice, Duboka crna.
Naslov nove pjesnike knjige više je nego rjeit i nudi lajtmotiv nekog izdvojenog prostora, odnosno specifinog homogenog svijeta, cjeline obilježene jedinstvenim autorskim pogledom. Paralelizam s likovnim univerzumom naglašen je i time što su mnoge pojedinane pjesme naslovljene tipinim izložbenim, galerijskim, strunim terminima, poput vedute i portreta, akta i marine, enterijera i diptiha. Likovna terminologija ili slikarska disciplina služe kao svojevrsna maska ili «persona» autoriina sustava, kao vizualni korelativ nasluenoga. Naime, nije rije o deskriptivnom postupku niti o parafrazi optikih injenica, nego o selekciji primljenih poticaja kroz filtar ili mrežu kodificiranog jezika inae neverbalne kreativne prakse. Možda bismo mogli kazati kako se Sanja Lovreni u najnovijoj zbirci kree u meuprostorima govorenja o vidljivom i šutnje o neizrecivom...(Tonko Maroevi)