"Jer ovek u stvari o sebi nema ništa da kaže, nego da se u jednu halucinaciju utopi koja je, ini mi se, bila njegov život. A koja s tim životom nema ništa zajedniko, nego on u nekoj svojoj nadi da mu je život bio ispunjen, misli da ima." U te rei Bore osia staje okvir izmeu ijih granica bi se mogle smestiti sve Adaševieve prie koja tematizuju široku temu: sudbine ljudi na prostorima srednje Evrope u dvadesetom veku. Priama je zajednika i pripovedaeva pozicija u storiji. Shodno osievom citatu, pripoveda zapoinje priu ali je glavni junak uvek neko drugi redovno preuzima, pretvarajui taj lirski obojen život u pravcatu proznu halucinaciju. Ono na šta treba skrenuti pažnju svakako je jezik kojim pripoveda Borivoje Adaševi. Taj je jezik blizak lirici, razigran, poput lavine rei koja vas nosi do samog epiloga. (Mia Vujii)