Ana Sviršinjska stvorila je sopstvenu poetsku formu, i bavila se, pre svega, ženskim doživljajem sveta i ulogom
i mestom žene u svetu koji se neprepoznatljivo menja.
eslav Miloš, veliki poštovalac Ane Sviršinjske i prevodilac njenih pesama na engleski, okarakterisao je njihovu glavnu temu kao: Telo. Telo u ljubavi i ekstazi, u bolu, agoniji, telo se boji usamljenosti, poroaja, odmaranja, prolaznosti".
U osvrtu na ameriko izdanje zbirke Srena kao psei rep Eva Hofman je za Njujork tajms komentarisala umee Ane Sviršinjske da prikaže žensku seksualnost: Brzi, odluni potezi u kojima ona registruje trenutke susreta, spajanja ili rastanka gotovo su apstraktni zbog nedostatka površnih detalja, ali pružaju izvanredan uvid u buran, štaviše grozniav unutrašnji život."
Ana Sviršinjska oslanjala se na sopstveno iskustvo i hrabrost da ga uoblii u poetski sveden, brutalno direktan iskaz, zbog ega zauvek ostaje zabeležena u savremenoj poljskoj i evropskoj poeziji kao snažan individualni glas.