Ako je zlatno doba iza nas, a uvijek se ini da jest, ako smo u meuvremenu udom preživjeli par katastrofa, a bogove i junake odavno ne viamo u njihovim nekadašnjim dimenzijama moglo bi biti da ve živimo u nekoj diskretnijoj postapokalipsi, ili da samo starimo, da nam se dogodio život. Prie i pripovjedaki dar Zorana Pilia pokazuju da je mogue, pa ak i vjerojatno oboje.
Savršeno smještena u onom delikatnom procjepu izmeu humora i nostalgije, drame i zaigranosti, Kad su Divovi hodali zemljom knjiga je konanog odrastanja, zbirka neriješenih zadataka i (pre)kasnih lekcija. Sve što se u njoj dogaa dogodilo se nakon njezina naslova, u doba bez pozlate, kad se na ovom svijetu smanjilo sve, osim Amerike. Pilievi junaci naime bili oni pisci, sredovjeni ljubavnici, srani izdavai ili ostarjeli uvari poretka; bježali od povijesti, ruševina mladosti ili ružnih sjeanja nužno trebaju prostor u kojemu je mogue izgubiti se, a nigdje se nikada nije gubilo bolje nego u Amerikama. No to što je doba heroja prošlo ne znai da se ne može živjeti herojski. Tu, izmeu Zagreba i Cancúna, Dalmacije i Iowe, svud gdje su neko hodali divovi, Zoran Pili otkrit e uvijek iznova poneku veliku stopu i ovjeka koji je spreman kroiti baš tim tragom.