Miris kolaa i hrane onaj je koji e nas naješe, kao kod Prousta, odvesti u djetinjstvo, razbuditi lijepa i manje lijepa sjeanja, u nama rasplamsati neke zatomljene emocije. Majina kuharica, zapisana u tipinom socijalistikom rokovniku, prepuna recepata za sva obina, svakodnevna jela, za kolae koji su se radili o slavljima ili da se u kui ima nešto slatko, Mirku Božiu poslužila je kao okida da ispiše niz pripovijedaka o rodnome Mostaru, o obitelji, odrastanju, o sebi. Pjesniki zaigran, poput djeteta pred bombonijerom, autor svakim novim okusom, svakom poslasticom uranja dublje u sjeanje te rekreira svijet izgubljen u vihoru rata i bolesti.
Ovaj složenac pred itateljem se otvara kao rasuti roman, kao poznata pria jer ona je jednako posebna i univerzalna pria o sazrijevanju i shvaanju svijeta oko sebe. Poput kolaa, brižno pripravljanog, posluženog s ljubavlju Kristalno zvono postaje najljepši i najtrajniji spomen koji umjetnik može sagraditi majci te darovati gradu djetinjstva.