Roman koji nikoga nee ostaviti ravnodušnim a obnavlja veno razarajue pitanje da li smo saznali sve što je važno o najbližima? Da li smo se za života dovoljno ispriali? Da li je, drugim reima, mogue naknadno popunjavanje praznina", makar kao oživotvorenje line utopije".
Roman Krpljenje pauine opisuje dirljiva nastojanja sina da obnovi pokidane niti porodinog tkanja, da ponovo uspostavi sudbinske važne pojedinosti oevog života, da naknadno složi kockice jedne muenike ali i izuzetne sudbine u munome vremenu kada je porodica bila jedino utoište i odbrana od politikog i svakog drugog nasilja.
U neumoljivom preispitivanju pisac se poput Danila Kiša u potrazi za ocem, koji je za života eše bio odsutan nego prisutan, kree stazom bolnih uspomena sve do okrutnog saznanja da se ono što je bilo ni na koji nain osim u seanju i prii ne može oživeti i izmeniti."
(Iz recenzije Milete Aimovia Ivkova)
Stapajui mozaik jedne tragine sudbine, merei i opštost i detalj na najosetljivijem tasu, pisac je u romanu Krpljenje pauine podigao spomenik bezmernoj ljudskoj patnji i stradanju."
(Rada Saratli, Politika)