Kvantna zapletenost i psihika sinhronost

Mnogo vijekova, vansenzorne percepcije sline telepatiji, predznacima budunosti i vidovitosti smatrane su lažnim maštarijama, iluzijama ili izumima.

Materijalistiki pristup raširen u naunim krugovima apriori negira bilo kakvu "duhovnu" stvarnost. Razlog je taj što se ove stvarnosti ne mogu provjeriti u laboratoriju.

Uprkos tome, svi ljudi imaju iskustva slina onima koja nauka negira. Na primjer, možemo se sjetiti neobjašnjivih dogaaja, predznaka buduih dogaaja ili snova koji se ostvaruju.

esto smo imali koristi od ovih iskustava. To pokazuje da to nisu bila iluzorna iskustva.

Ovi fenomeni nisu rijetki i pogaaju sve. Neki uenjaci, obdareni otvorenijim umom, htjeli su se nauno pozabaviti tim problemom. Pitali su se postoji li nain da se razumiju ekstrasenzorna iskustva bez pribjegavanja okultizmu, mitologiji ili pseudo-religijskoj filozofiji. Knjiga iznosi iskustva ovih istraživaa.

Sada se konano pojavljuju dokazi koji nauno pokazuju postojanje višeg nivoa svesti.

Postoji "kolektivni um" koji sadrži ideje i misli zajednike itavom ovjeanstvu. Ovo je psihiki kosmos, koji možemo koristiti u svoju korist. Iz ovog kosmosa primamo signale i informacije.

1980. godine eksperimentalno je potvreno "kvantno zapletanje".

Ovo svojstvo je tipino za elementarne estice.

Sve estice (atomi, elektroni, fotoni) mogu meusobno komunicirati bez trpljenja ogranienja prostora i vremena.

To je oštro u suprotnosti s pretpostavkama materijalistikog gledišta.

Komunikacija izmeu elementarnih estica dogaa se u dimenziji koja nije podložna poznatim zakonima fizike. Ova dimenzija se može usporediti s "Univerzalnim umom".

Eksperimenti "Projekta globalne svesti" sprovedeni na Univerzitetu Princeton nesumnjivo su pokazali postojanje svesti o svetu.

Knjiga opisuje takozvanu teoriju "kolektivne podsvijesti" koju je razvio poznati psihoterapeut Carl Gustav Jung. Jungova teorija je vrlo slina neoplatonskom konceptu "Anima mundi". Te teorije su potvrene u predvianjima kvantne fizike, koja su razvili ugledni naunici i nobelovci.

Kvantna fizika dokumentuje postojanje nivoa koji se naziva "ne-lokalni". Na ovom nivou, elementarne estice, iako su odvojene ogromnim udaljenostima, znaju sve jedna o drugoj i ponašaju se kao da su jedno.

Iz materijalistike vizije univerzuma potpuno zasnovanog na sluajno agregiranoj materiji, ovjeanstvo se kree prema novom nainu razumijevanja stvarnosti, gdje materija i psiha koegzistiraju i integriraju se.

Dok klasina fizika ostaje dominantna u svijetu, a koja se može osjetiti našim ulima, pojavljuju se novi nivoi stvarnosti s psihikim sadržajima.

Na kvantnom nivou, klasina fizika više ne vrijedi. Materijalni dio kosmosa sam ne uspijeva izvršiti svoju funkciju. Potrebna je psihika dimenzija, odnosno viši nivo, nivo nelokalnosti.

Na ovom nivou itav svemir postaje jedno. Više nije napravljen od materije ve od energije i informacija, a koordinira ga sila harmonije bez koje bi postojao samo kaos.

U najskrivenijim nivoima stvarnosti, materija ne može bez psihe. Slino tome, psihi je potreban materijalni dio da bi se izrazila.

Ova svijest prati ovjeanstvo prema novom evolucijskom skoku, nakon ega e materijalistika dominacija prestati.

Uspostavit e se era suradnje izmeu psihe i materije. Fenomeni koji se sada negiraju, poput ekstrasenzornih percepcija, postat e nasljedstvo uobiajene upotrebe u svakodnevnom životu.

Dettagli