Kvantna zapletenost i psihika sinkronicitet

Mnoga su se stoljea izvansenzorna opažanja slina telepatiji, predznacima budunosti i vidovitosti smatrala lažnim maštarijama, iluzijama ili izumima.

Materijalistiki pristup koji prevladava u znanstvenim krugovima apriori negira bilo kakvu "duhovnu" stvarnost. Razlog je taj što se ove stvarnosti ne mogu provjeriti u laboratoriju.

Unato tome, svi su ljudi imali neko iskustvo slino onome što ga nijee znanost. Primjerice, možemo se sjetiti neobjašnjivih dogaaja, predznaka buduih dogaaja ili snova koji se ostvaruju.

esto smo imali koristi od ovih iskustava. To pokazuje da to nisu bila iluzorna iskustva.

Te pojave nisu rijetke i pogaaju sve. Neki su znanstvenici, obdareniji otvorenijeg uma, željeli riješiti problem znanstveno. Pitali su se postoji li nain da se razumiju ekstrasenzorna iskustva bez pribjegavanja okultizmu, mitologiji ili pseudo-religijskoj filozofiji. Knjiga iznosi iskustva ovih istraživaa.

Sada se konano pojavljuju dokazi koji znanstveno pokazuju postojanje višeg nivoa svijesti.

Postoji "kolektivni um" koji sadrži ideje i misli zajednike itavom ovjeanstvu. Ovo je psihiki kozmos, koji možemo koristiti u svoju korist. Iz ovog kozmosa primamo signale i informacije.

Godine 1980. eksperimentalno je potvreno "kvantno zapletanje".

Ovo svojstvo tipino je za elementarne estice.

Sve estice (atomi, elektroni, fotoni) mogu meusobno komunicirati bez trpljenja ogranienja prostora i vremena.

To se oštro suprotstavlja pretpostavkama materijalistikog gledišta.

Komunikacija izmeu elementarnih estica dogaa se u dimenziji koja nije podložna poznatim zakonima fizike. Ova se dimenzija može usporediti s "Univerzalnim umom".

Eksperimenti "Projekta globalne svijesti" provedeni na Sveuilištu Princeton nesumnjivo su pokazali postojanje svjetske svijesti.

Knjiga opisuje takozvanu teoriju "kolektivne podsvijesti" koju je razvio poznati psihoterapeut Carl Gustav Jung. Jungova teorija vrlo je slina neoplatonskom konceptu "Anima mundi". Te su teorije potvrene u predvianjima kvantne fizike, koja su razvili ugledni znanstvenici i nobelovci.

Kvantna fizika dokumentira postojanje razine koja se naziva "nelokalna". Na ovoj razini, elementarne estice, unato tome što ih razdvajaju ogromne udaljenosti, znaju sve jedna o drugoj i ponašaju se kao da su jedno.

Iz materijalistike vizije svemira koja se u potpunosti temelji na sluajno agregiranoj materiji, ovjeanstvo se kree prema novom nainu razumijevanja stvarnosti, gdje materija i psiha koegzistiraju i integriraju se.

Dok klasina fizika ostaje dominantna u svijetu, a osjetilno je uoljiva, pojavljuju se nove razine stvarnosti s psihikim sadržajima.

Na kvantnoj razini klasina fizika više ne vrijedi. Materijalni dio kozmosa sam ne uspijeva izvršiti svoju funkciju. Potrebna je psihika dimenzija, odnosno viša razina, razina nelokalnosti.

Na ovoj razini cijeli svemir postaje jedno. Više nije napravljen od materije ve od energije i informacija, a koordinira ga sila harmonije bez koje bi postojao samo kaos.

U najskrivenijim razinama stvarnosti materija ne može bez psihe. Slino tome, psihi je potreban materijalni dio da bi se izrazila.

Ta svijest prati ovjeanstvo prema novom evolucijskom skoku, nakon ega e materijalistika prevlast prestati.

Uspostavit e se doba suradnje psihe i materije. Pojave koje se sada negiraju, poput ekstrasenzornih percepcija, postat e nasljedstvo uobiajene upotrebe u svakodnevnom životu.

Dettagli