Lipnja 1941. pun je Mjesec nad selom uz Bug, rijeku koja svijet dijeli na pola. Na jednoj su njezinoj obali Nijemci, a na drugoj Rusi. Maks i Dora, Židovi iz grada, vjeruju da samo trebaju prijei na Istok, i svijet e im se ponovo podastrijeti u svojoj dobroti i raskoši. Oblaci u nekom trenutku moraju zakloniti Mjesec i laar Lubko, koji svakoga tko ima novac prevozi na drugu stranu, smilovat e im se. Skriveni u štaglju, tik uz lokve svinjske krvi i iznutrica, gledaju poljske partizane, djeake koji još uvijek vjeruju da je rat pustolovina i izvršavaju naredbe koje ne razumiju. I njihova nemilosrdnog zapovjednika, vodnika Sivog, koji ih sprema za borbu s "istinskim" neprijateljem. Svi ekaju... vruina muti razum.
Putujui krajolikom svog djetinjstva, više od osamdeset godina nakon povijesno odluujue vojne ofenzive, pripovjeda Andrzeja Stasiuka imaginira svijet na rijeci koja se ne zove Stiks, ali koja ima svog laara Harona. Ljudske prie u predvorju ratnog pakla u romanu Laar pulsiraju životom sirovim, prijeteim, zaudnim i senzualnim koji nam iznova otkriva da je književna istina iznad svake druge istine, a u ovom nam sluaju i poruuje: rat nikada ne završi za nekoga tko ga je vidio.