Iako se re ljubav ne pominje ni u jednoj od etrdeset devet pesama, nema sumnje da se zbirka Metafiziki rajsferšlus Marije Stojanovi u osnovi može itati kao ljubavna lirika. Ali tu postoji jedna zakoljica:
nema u ovoj poeziji, ak ni u tragovima, pulp ili hertz oseanja, žudnji, strasti i pathosa. Ova treemilenijumska crossover ljubavna poezija, atraktivna je mešavina najrazliitijih životnih iskustava savremene žene koja se bori sa izazovima eklektinog informacijskog i digitalnog doba koje bez pardona i iz korena menjaju i pojedinca i društvo. Poeziju Marije Stojanovi karakterišu ispovedan ton i neposrednost izraza, upeatljive pesnike slike, žovijalan jezik, nenametljiv humor i autoironija. Stavljanje fokusa na pitanja koja su u vezi s kontroverznim odreivanjem mesta i uloge žene u dominantno muškom svetu, otvaraju se poput rajsferšlusa. To je, recimo, upeatljivo demonstrirano u stihovima: U pesmama mnogih pesnika neretko se javljaju / Neke žene koje pesnici diskretno oznaavaju sa / Rekla si." Slobodu i samostalnost, neuslovljenu ni od koga i ni od ega, lirski subjekt e dosegnuti tek kad u svojoj pesmi, konano prerastem u rekla si". Postati Rekla si", važna žena, reita gospoja, ne predstavlja puki pesniki zanos, ve put emancipacije koji vodi do raskidanja (samo)nametnutih fizikih i duhovnih okova. Potraga za najintimnijim samoodreenjem i esencijom sopstvenog bia, hvatanje u koštac s demonima prošlosti i oživljavanje dogaaja iz detinjstva, pokušaj uspostavljanja kakvih-takvih emotivnih odnosa s partnerima (koji je istovremeno i privlae i odbijaju), oseaj samoe, otuenja, pomanjkanja empatije i nežnosti, ine tematske okvire ove izuzetne kolekcije pesama.