Mi, utopljenici

Svatko u našem gradu ima priu, ali ne pripovijeda je sam. Pripovjeda ovdje ima tisuu oiju, tisuu ušiju i petsto pera koja neprestano bilježe.

Mi, utopljenici prozni je biser, roman iz kojega zapljuskuje more. Od golih stijena Newfoundlanda do bujnih plantaža Samoe, od taverni Tasmanije do hladnih obala sjeverne Rusije, kroz naraštaje, ratove i ljudske sudbine prostire se velianstveni svijet Carstena Jensena. Rei da mu je u središtu Marstal, gradi pomoraca na danskom dijelu Baltika, tono je baš kao što je tono ustvrditi da su to ljudsko srce, ljubav ili potreba da se napusti dom i ode u nepoznato. Kao u svakom velikom djelu, i u Jensenovu raskošnom romanu udara više srdaca, odjekuje više glasova. Slijedei jedni druge, njime jedre oevi i sinovi, muškarci iji je usud da se bore protiv neprijatelja i mora, jedni protiv drugih i protiv žena koje vole. U njemu odrastaju djeca i ekaju majke, supruge i udovice utopljenika, i jedna drugaija od sviju, žena koja more želi kazniti, strašni aneo Marstala. Mi, utopljenici; ve od samoga naslova, iz Jensenove oaravajue sage progovaraju stotine. Živi i mrtvi. Godine, glasovi, sudbine. Svi oni, utkani i majstorski isprepleteni, tvore blistavu mrežu koja donosi oceane i kontinente, kanibale i moreplovce, proroke snove i udesna preživljavanja. Pitanja, posljednja i prva, i priu veliku koliko i život sam.

Dettagli